Početak

– Uz Zvuke Garamuta –

Goran Poletan

Srpski | English

 

U povelikoj sobi prepunoj starih knjiga i ritualnih maski, bodeža, strijela i drugih svakojakih predmeta iz plemena Nove Gvineje, sve je odisalo starinom i mistikom i reklo bi se da u tu prostoriju niko nije kročio već godinama, dok se iza stola pretrpanog gomilama nemarno naslaganih visokih hrpa papira iznenada ne bi pomjerila prilika dugokosog Vilijama Čarlsa, na čijem je licu dugogodišnji boravak na suncu, vjetru i kiši ostavio neizbrisiv trag. Stari antropolog je već nekoliko godina, kada bi nalazio vremena između ostalih obaveza koje dužnost kustosa muzeja nalaže, na kompjuterske diskove prebacivao bilješke sa svojih istraživačkih pohoda, iz vremena dok je Nova Gvineja bila sav njegov svijet a tamošnji urođenici njegovo jedino društvo…

 

 

– Poljski Masakr –

Goran Poletan

u saradnji sa

Ursulom Kotnovskom

Polski | Srpski | English

 

Kada bi se nekako mogli vratiti u Evropu u vrijeme između prvoga vijeka Stare i prvoga vijeka Nove ere, zatekli bismo Slovene kako žive kao u pravom raju. Svi stanovnici kontinenta su govorili istim jezikom – jezikom njihovih predaka, vjerujući u jednoga Boga, u koga su vjerovali i njihovi preci. Putovali su, slobodno, svojom nepreglednom teritorijom bez granica, obasjani svojim slavljenim simbolom – suncem. Pošto je zemlja bila smatrana svetinjom koja je pripadala samom Bogu, ona se nije mogla posjedovati, njome se nije moglo trgovati – nije se mogla kupiti ili prodati, jer bi to značilo skrnavljenje njene svete prirode. Kako su živjeli u miru, ljudi su slobodno putovali, postavljajući logor, gradeći kuće, ili formirajući novu plemensku teritoriju, gdje god bi im se činilo da je područje bilo pogodno za te svrhe. Kada bi, međutim, pronašli bolje lovište, ili plodniju zemlju, oni bi se jednostavno premjestili, ostavljajući svoju dotadašnju teritoriju slobodnom za bilo koga drugog Evropljanina, koji bi poštovao ista pravila. Isti zakon je važio i za rudnike i riječna, jezerska ili primorska naselja…

 

 

– Stare Vatre Opet Plamte –

Goran Poletan

Srpski | Српски

 

Tajna Staroga Grada

Između zidina drevnoga grada,
koje prekrivaju zemlja i trava,
viševjekovna tišina vlada
i neumitnost zaborava.

Ništa ne sluti na dane slave,
ulice pune vesele graje,
hrabre vojnike, mudre glave,
prepune zlata carske odaje…

A nekad je tu život cvao,
posebno u tople ljetnje dane,
kad bi se narod okupljao
na velikom trgu, oko fontane.

Baš jedne takve večeri ljetnje,
mlada djevojka, božanskog lika,
zapazila je, tokom šetnje,
mladića, vojnog zapovjednika…

 

 

– Buktinja u Tami –

Goran Poletan

Srpski | Српски

 

Oda Opštem

Na svom putu stamen stojim,
svjestan šta mi sudba sprema.
Zar nestanka da se bojim,
da sam ništa, da me nema…!?

Idem putem svog prautočišta,
spasonosne, vječite praznine.
Jedno želim, ako želim išta,
milozvučnu muziku tišine.

Nema kraja, ni početka,
život tek je putovanje.
Svak’ je predak nekog pretka:
duše staništa mjenjanje.

Sve što živi, što se miče,
u taj zakon se uklapa,
iz jednoga to sve niče
i sve se u jedno stapa…

 

 

– Prosto Rečeno –

Goran Poletan

Srpski | English

 

Jastreb bijelog
goluba uhvatio
– jede slobodu.

Vjetar, vragolan,
miluje sve ruže redom
– one se crvene.

Pod svjetlom mjeseca,
pauk krenuo u gozbu
– gušter takođe…